Neki ljudi kažu da prijateljstvo nije moguće između tri osobe. Kažu da uvijek jedna odstupa, one dvije je odbace ili ona odbaci njih, uvijek je neka sa nekom bolja i često se dešava da jednoj zabiju nož u leđa.
Ja tvrdim suprotno. Više od deset godina se družimo nas tri. Nikada se međusobno nismo ogovarale niti isključivale ijednu iz bilo kakvih aktivnosti (osim ako ona sama to nije mogla da stigne). U mom životu ne postoji niti jedna bitna stvar ili događaj za koji one ne znaju. I one najružnije i najljepše mogla sam im reći znajući da, iako bi me osudile, bile bi na mojoj strani. I tako je uvijek i bilo. Sve što zna jedna, to zna i druga.
Zajedno smo plakale, smijale se, provodile nedelje u kilometarskim šetnjama, upoznavale nove ljude i uvijek se uklapale u nova društva. Zajedno smo prošle ozbiljne i neozbiljne situacije i izlazile kao pobjednice.
Ali, jednu stvar nikada nismo imale, bar ne do sada. Uvijek je jedna od nas bila sama. Kad bi dvije imale momka a ona treća ga taman našla, onda bi neka od one dvije raskinula sa svojim. I tako u krug. Smijale smo se tome, čak se pitale kako ćemo se udati ako nam je suđeno da jedna mora biti sama. Nikada se nije desilo da smo sve tri u isto vrijeme u vezi, bilo kakvoj, sretnoj ili nesretnoj. Možda čak ni da smo sve tri same u isto vrijeme.
A onda, jednog ljeta, desilo se nešto čudno. Jedna, druga, treća. Sve tri zaljubljene. Srećno. Radovale smo se tome, konačno. Učvrstile su se ljubavi pa jedna objavi vjenčanje, za njom i druga. A prije nekoliko večeri, i treća. Juni, juli i septembar. Biće nam veselo.
Pa neka mi još neko kaže da nema pravih prijatelja. Ima, samo ih moramo čuvati. Ne uspijeva ni naše prijateljstvo samo od sebe, mi se brinemo o njemu.
„Kad jednim nadješ mir u nekim očima
kad prodju kiše i oluje…kad zaboraviš da si ljubila,
da je bio tvoj. Kad jednom nadjes sve što si tražila…Zatvori oči, pusti srce da te vodi,
tamo gdje još nisi bila dalje od riječi,
ja ću uvijek biti tu, kad se izgubiš u snu,
ja ću uvijek biti tu ..
pokazaću ti kako da se vratiš, zvijezdo sestrice.“
Lijepa priča o prijateljstvu.Da vam budućnost donese još lijepih zajedničkih trenutaka
Ej, imala sam takav trio i bilo nam je divno duže od 10 godina. Onda se ova jedna, iz nama potpuno nepoznatih razloga, udaljila od obe. Izbacila je iz svog života sve drage ljude. Sada je sama. Niko joj ne treba, a zbog onog u šta se pretvorila ne treba ni ona nama. Tužno. Nas dve smo ostale ono što smo uvek bile i znam da ćemo i ostati. Ali, onuh 10 godina, pamtiću uvek samo po lepom. Želim da tvoje prijateljstvo traje doživotno, jer ne smatram da je nemoguće.
Divno je imati takve prijateljice…i verujem da su takva prijateljstva moguca…
Lepo
Divna priča.- Itekako verujem u prava ženska prijateljstva, samo je neophodno negovanje, kako si i naglasila. Nedavno sam pisala na istu temu, o prijateljicama, i poneko je s nevericom odmahivao glavom. Da ponovim priču ovde?
Vencanja!!!!!
Divno sto ste i u ljubavi nekako pratile slicne tokove. Mozda vam to ucvrsti jos vise prijateljstvo, sta vise, zelim ti od srca!
Upade slika na listu komentara, ne umem da je izvadim. Ko zna, neka je vadi:))
Verujem da je to moguće, jer sam celu osnovnu školu imala dve najbolje drugarice. I dan danas se družim sa jednom, sad se već i naša deca druže. Lepo je i vredno.
Čuvajte to prijateljstvo! Retko je
WOW!
Savršeno…i dalje će imati sve više toga što ih vezuje a sve manje toga što ih razdvaja, sve manje različitosti.
Kako se radujem vašem prijateljstvu! Neka ostane tako i neka vam je sa srećom.
Divno, čuvajte to
Jao,baš lepo…Čestitam vam ((((: