Kad smo se upoznali, vrijeme je letjelo brzinom svjetlosti. Samo što se nađemo, već je vrijeme za polazak kući. Riječi nismo birali, same su se pronalazile i svaka je rekla baš ono što smo mislili. Nismo se trudili da se svidimo jedno drugom a sve više smo osjećali bliskost. Nismo planirali ništa od onoga što smo ostvarili, sve se desilo spontano.
A zapravo, kao da je njegova ruka stvorena da u nju stane moja. I kao da njegovoj duši nedostaje dio koji odgovara mom liku. Našli smo se kao da nas je neko pravio po mjeri onog drugog, tako da nam ne treba ni više ni manje.
U jednom parku, vidjeli smo baku i dedu, šetaju držeći se za ruke. Samo smo se pogledali, osjećajući jednako ali skrivajući svoje želje i misli. Tek kasnije, kad smo priznali da volimo, sjetili smo se te ljubavi i poželjeli da dočekamo starost sa osmjehom na licu i srcima koja i dalje kucaju za nas.
Danas smo, kao na samom početku, zanemarili sve obaveze i ljude oko sebe, pisali i čitali čežnjive poruke iskrene ljubavi, svako sa svoje strane ekrana, fizički udaljeni ali emotivno, uvijek jedno pored drugog.
„- Ali, kako ste ti i tata uspeli, mama? Kako voleti nekoga za ceo život? Kako učiniti da brak valja sve to vreme? -
Mama nije morala ni da razmisli o tome – Tako što se stalno zaljubljuješ – rekla je – Samo, treba da se stalno zaljubljuješ u istu osobu“
Toni Parsons, Čovek i žena
To je ljubav!
Jeste, Casper. Trudićemo se da je sačuvamo
Kako lepa ljubav.
Hvala Biljanak
Lepo, možda je i moguće:))
Ma moguće je Anam, ja sam uvijek vjerovala u to
Ovo je predivno… Prelepa ljubav, prava ljubav…
Oduševljena sam…
hvala, Muckos, i meni je predivno ali možda je to samo moj subjektivni osjećaj. Ipak, dobro je dok je i tako
Moguće je, mada retko…znam nekoliko takvih parova.
E ja ću se potruditi da i mi budemo jedni od rijetkih
Da, to je to…
Dragoceno, zato što se retko događa.
Mislim, ima relativno uspešnih veza koje traju ceo život, ali se ljubav izgubi.
Drago mi je što kod vas nije tako, radujem se što imate to blago.
kao što sam već rekla gore, možda je to samo moj subjektivni osjećaj, dok je ljubav svježa. Ali, mislim da nam je prednost to što smo oboje svjesni da veza ne opstaje sama od sebe i da se uvijek moraju naći novi načini kako da se obnavlja i što oboje želimo da gradimo naš odnos. Baš smo sinoć o tome pričali.
Vidjećemo šta ću pisati kad se vjenčamo pa počnemo živjeti zajedno
Prelijepa slika Šuky, hvala
Ljubav. Prava je kad se uvek nadogradjuje.
Verujem da postoji. Ali se retko ostvaruje, iz nekog razloga…
U pravu si. A mislim da je razlog taj što ljudi ne ulažu trud u izgrađivanje i dopunjavanje veze i odnosa već je puštaju da se razvija sama od sebe, pa kako ispadne. A kad shvate, već bude kasno, ugasi se žar
Kad se lonac i poklopac pasuju, to traje zauvek…
Iluzija, pogodila si suštinu, samo da znaš. Zovem se lonacipoklopac upravo zbog njega
Što je simpatično ono
Gde sam:))
Hvala anam, mada sam dobila jedan jako ružan komentar pa sam ih isključila. Ali, to samo govori o ljudima koji pišu takve stvari.
Svo osećaj je objektivan, stvarnost je subjektivna. Voleti celog života samo jednu osobu nije karakteristika ljudskog roda, pa ma koliko lepa bila slika o tome. Tebi želim da tvoj lonac uvek ima isti poklopac!!!
))) Ko zna, možda ti i podje za rukom, pa moj komentar obesmisliš. Bilo bi lepo… 
))
Nadajmo se da će tako biti. Svjesna sam ja toga, zato ću se truditi svim silama da opovrgnem ove tvrdnje